1. Kako je sve počelo?
Ne, nemam alergije, ali ipak češkam vrat i osećam kao da izlazi alergija. Ne obazirem se. Mora da je neka prašina... Dolazim kući, uzimam presing ali ne prolazi. Povećavam dozu presinga, malo je bolje, ali pojavljuju se novi znaci na koži svaki dan. Hm... Odmah sam posumnjala na nešto drugo. Jednostavno nisam alergična i nemoguće je da mi izlazi alergija, iako se nekim mojim prijateljima pojavila alergija pod stare dane. Tragovi su jedan do drugog. Može biti šuga. 😱 Čekaj... Nije šuga jer ona ne ide na lice, a ja imam "alergiju" po licu i vratu. Ok, znamo šta nije. Pauk? Ne. Komarac? Ne. Buva? Hm... Možda. Ona ujeda tako u nizu i može da ujeda gde god. Ali kako nam je došla buva u kuću? Odakle? Nemoguće. Pomislih da nije stenica. Pogledam par stranica na Google-u i shvatim da može biti i to. Međutim, to mi nekako deluje arhaično, nekako izumrlo... Nemoguće je da imamo stenice. Pritom nisam videla nijednu bubu niti ikakve tragove po kući. Rešila sam da istrebim tu buvu. Stoga sam oprala sav veš i posteljinu i pristupila usisavanju 3-4 puta dnevno ne bi li "usisala slučajno" tu buvu ili oprala i rešila se bede. Nažalost, ujedi se nižu i dalje...
Tih pet dana, samo sam ja imala "ujede" odnosno kao neku alergiju. Zato nismo posumnjali na druge stvari. Međutim, nakon tih pet dana, počeli su svi da dobijaju ujede. Bilo je jasno da nije alergija i da nas nešto ujeda. Samo je pitanje šta?!
Petak veče. Hajde da usisam malo kuću (ponovo) čisto radi reda da mi bude mirna glava da sam "kao usisala buvu". 😁 Opa! Ugledah neku braon bubicu na plavom tepihu kod sina u sobi. Mala je, sporo ide i beži ka rubu tepiha da se tu sakrije. Uzimam je u ruku i misleći da je možda nešto drugo, bacam je u wc šolju ali ne vidim dobro šta je. Puštam vodu... Ujutru na istom tom tepihu muž se igra sa mlađim sinom kad... Buba! Opet! Braon buba hoda po tom delu tepiha. Sad je moja! Uhvatila sam je i stavila na beli ubrus kako bih je slikala. Otvaram sliku na telefonu i zumiram... Kucam u Google "stenica" i izlazi ista slika. 😯
Bože! Imamo stenice! Prvo me obuzima neverica, zatim strah i nervoza, a potom nemoć. Zašto? Zato što svuda piše da se to ne može istrebiti lako ili nikako. Očajna sam... 😫
Trebalo mi je par sati da pročitam i razumem činjenice o stenicama, kako se istrebljuju, koga zvati i šta raditi, a onda je počela borba... 💪🏻
Comments
Post a Comment